Što je apneja u spavanju ili opstruktivni apnejički sindrom?

sleepApneaSindrom apneja u spavanju ili opstruktivni apnejički sindromje bolest o kojoj se još uvijek malo govori u nas iako se ne radi o rijetkom poremećaju. Procjenjuje se da oko 5% odrasle populacije (naročito muškog spola) je zahvaćeno ovom bolešću.

Poremećaj nastaje tijekom spavanja kada se smanjuje tonus (napetost) sve tjelesne muskulature, pa tako i mišića oko orofaringealnog dišnog puta koji tada može biti i kompletno zatvoren. Struja zraka iz nosa se tada ne može probiti do donjih dišnih putova i nastaje apneja – prekid disanja. Inače vrlo složeni neuromišićni mehanizmi mekog nepca, jezika i stijenki ždrijela drže taj otvor permanentno otvorenim strujanju zraka. Neki bolesnici s apnejom u spavanju imaju prirođeno suženje orofaringealnog otvora, neki opet veliku resicu ili prevelike tonzile dok neki mogu imati nesrazmjer gornje i donje čeljusti ili deformaciju nosa.

Same noćne manifestacije bolesti u vidu prestanka disanja, a potom “borba” za zrak i forsirano disanje oboljelog mogu izgledati dramatično za partnera u krevetu. Bolesnik često i nije svjestan apneja iako se neki bude s osjećajem gušenja i nedostatka zraka.

Apnejom se smatra prekid disanja u trajanju od 10 sekundi ili duže, dok se hipopneja definira kao smanjeno strujanje zraka u respiratornom sustavu kroz 10 sekundi ili duže. Apneje prati i određena desaturacija periferne krvi kisikom. Svatko može imati po koju apneju tijekom noći naročito kod velikog umora ili nakon konzumacije alkohola u večernjim satima. O bolesti se govori kada se javlja više od 5 apneja u jednom satu ili kada je zbroj apneja ili hipopneja u jednom satu veći od 10 tijekom spavanja.

Razvoj bolesti je obično polagan, gotovo nezamjetan. Apneje se počinju javljati kod bolesnika koji od ranije hrču, a bolesnici često i nisu svjesni svojeg poremećaja. Liječniku se obično javljaju na nagovor partnera koji je svjedok njihovog nemirnog spavanja i poremećenog disanja u spavanju, dok drugi dolaze zbog pretjerane dnevne pospanosti. Bolesnici se osjećaju pospani i nakon 8 ili 10 sati provedenih u snu. Često zadrijemaju u monotonim situacijama što može biti fatalno ukoliko se dogodi za upravljačem automobila. Tijekom vremena kod bolesnika se razvija i progresivni gubitak kognitivnih funkcija što znači da postaju pretjerano zaboravljivi, teško se koncentriraju i teže izvršavaju složenije mentalne aktivnosti. Također, bolesnici s apnejičkim sindromom su u povećanom riziku od moždanog udara, fibrilacije atrija, povišenog krvnog tlaka te srčanog zakazivanja. Kod neliječenih slučajeva javljaju se i centralne apneje gdje mozak bolesnika daje naloge za zaustavljanje disanja i kod otvorenog dišnog puta.

Dijagnoza bolesti se postavlja u laboratoriju za poremećaje spavanja temeljem polisomnografskog snimanja. Pretraga je potpuno bezbolna – nekoliko tankih žica prilijepi se na gornju usnicu i grudni koš bolesnika i on spava u apartmanu uz uređaj koji bilježi i kasnije kompjutorski analizira sve potrebne parametre za procjenu stanja dišnih puteva tijekom spavanja te težinu same bolesti. Nakon postavljanja dijagnoze obično je potrebno učiniti i otorinolaringološki pregled radi utvrđivanja eventualnih anomalija orofaringealnog otvora i nosa te potrebne eventualne kirurške korekcije.

Liječenje:

Ukoliko se adekvatno ne liječi, bolest ima uglavnom kronični, a ponekad i progresivni tijek što znači da su bolesnici preko dana sve pospaniji, poteškoće s memorijom sve su veće, te rastu i rizici od potencijalnih komplikacija. Bolesnicima se savjetuje da ne konzumiraju alkohol u poslijepodnevnim i večernjim satima jer on pogoršava apneje.

Ukoliko se apneje javljaju samo kod spavanja na leđima savjetuje se bolesnicima da u džep na leđima pidžame ušiju tenisku lopticu koja će ih tijekom noći smetati i tako ih onemogućavati da spavaju u neželjenom položaju. Redukcija prekomjerne tjelesne težine se preporuča svim bolesnicima sa opstruktivnim apnejičkim sindromom. Kod značajnih anatomskih deformacija savjetuje se operativna korekcija ili nošenje oralnih aplikacija.

Jedini učinkoviti način liječenja srednje teških i težih oblika apneja u spavanju (a zadnjih godina se po vodećim svjetskim autoritetima preporuča i za blaže oblike s apneja/hipopneja sa indeksom 5 i većim) je primjena uređaja s kontinuiranim pozitivnim tlakom – CPAP uređaj (Continuous Positive Airway Pressure).

Uređaj se sastoji od male turbine koja stvara pozitivni tlak zraka koji struji preko maske na lice pacijenta. Time se održava dišni put stalno otvorenim. Radi se o sofisticiranom uređaju koji radi gotovo bešumno i komforan je za bolesnika.

Sami bolesnici s apnejičkim sindromom ga rado upotrebljavaju jer uz CPAP spavaju mirno, bez osjećaja gušenja i bude se odmoreni. Već nakon nekoliko noći primjene CPAP-a pacijenti prestaju biti po danu pospani, popravljaju im se kognitivne funkcije (pamćenje i koncentracija), normalizira im se krvni tlak, a mnogi odnjih lakše gube pretjeranu tjelesnu težinu.

Korištenjem CPAP uređaja pacijenti mogu slobodno upravljati motornim vozilima i strojevima što se inače ne preporuča neliječenim pacijentima s povećanom dnevnom pospanošću.Također, redovitom primjenom CPAP-a noću smanjuje se i rizik od oksidativnog stresa što ga uzrokuju učestale apneje tijekom noći. Time se smanjuju i svi kronični rizici poput onog od moždanog udara, povišenog krvnog tlaka, fibrilacije atrija i srčanog zatajivanja.